U vrijeme Koronavirusa mnogi volonteri našli su se u nezgodnim pozicijama, da li ostati u mjestu u kojem obavljaju volonterski servis ili se vratiti kući čekati da se sve vrati u normali. Mnogi od volontera bili su primorani vratiti se jer su njihove sending organizacije insistirale na tome, dok su neki nastavili raditi u okviru mogućih, dozvoljenih okolnosti. Jedna od njih je i naša volonterka Azra Memišević koja svoj volonterski servis obavlja u austrijskom Klagenfurtu, u nastavku teksta pročitajte Azrina iskustva.
-Nakon što sam 2017. godine bila dio jednomjesečnog EVSa u Holandiji moje namjere su bila da po završetku osnovnog studija odradim volontersku praksu u trajanju od godinu dana. Početkom 2019. sam poslala aplikacije za projekte u Italiju i Portugal. Iskrena da budem za Italiju sam pretpostavljala da neću biti primljena, jer su više bili zainteresovani za zemlje EU. U svakom slučaju moja ogromna želja je bila volontirati u organizaciji koja se bavi jezicima s sjedištem u Lisabonu, Portugal. Međutim kako to u životu biva, ne može sve ići po planu. Ali, da mi je neko rekao da ću svoju volontersku praksu obavljati u Austriji definitivno mu ne bih vjerovala. Znate kako kažu, Pazi kako formulišeš želju! E pa ima iste u tome.
27mog sam otputovala u Klagenfurt, grad za koji nikada nisam čula, bez ikakvih očekivanja. Na stanici me je dočekala buduća cimerka i volonterka s kojom ću raditi na ovom projektu i pogodite odakle je? Drumrolls…Iz Portugala! Mojoj sreći nije bilo kraja, jer mi je Portugal sam došao.
Moja host organizacija je IniciativAngola, nevladina organizacija, čiji je cilj da na nacionalnom i međunarodnom polju pomognu mladima. Kroz aktivnosti i projekte nastoje da podignu osjećaj solidarnosti i odgovornosti kod mladih prema svojim vršnjacima u Africi (Angola, Etiopija i Mozambik).
Prvih mjesec dana rada je bio zbunjujuć, jer nisam znala koja su moja konkretna zaduženja. Takođe, taj mjesec sam otputovala u Italiju u pratnji direktor organizacije. Tako da je sve to izgledalo kao da sam na ekskurziji. Po povrtaku sam dobila jasniju sliku zadataka, kao i budućih dešavanja kao što su: koncerti, tombole, rad u školi, pripremanje materijala za bazar, administrativni zadaci i ono najbitnije jeste da ću biti zadužena za organizaciju društvenih mreža. Dane koje sam provodila u kancelariji bi bili takvi da sam pripremala sadržaje koje ću objaviti na društvene mreže, te obzirom da je moja organizacija bilingualana sve je potrebno pisati na njemačkom i slovenskom što otežava posao u svakom slučaju. Jezičke barijere nisu veliki problem, jer oba jezika poznajem pomalo, ali moram priznati da je itekako izazov pisati na tri strana jezika. Njemački jezik sam znatno usavršila, zahvaljujući predivnoj profesorici i situacijama u kojima sam bila prinuđena da pričam kako znam i umijem. Takođe, imala sam i podršku ostalih volontera koji su uključeni u rad organizacije.
Moram priznati da u početku nije bilo lako. Bilo je tu mnogo prepreka, ali najviše onih koje sam sama sebi nametnula. Međutim iz svih situacija sam iz dana u dan učila o sebi i kako i na koji način unaprijediti svoj život i svoje radne sposobnosti. Jedna od najvećih situacija sa kojima sa se morala naučiti nositi jeste da ne mogu uvijek biti spremna i da ne mogu sve imati pod kontrolom.
2020. će biti moja godina! Koliko nas je samo izjavilo ovu rečenicu, ne znajući da ćemo doživjeti biološki rat svjetskih razmjera. Sva putovanja, događanja koja su se trebala odvijati isuviše je savršeno izgledalo da bi bilo stvarno. U februaru mjesecu sam se “uhvatila” kako govorim majci da ne bih trebala previše pričati kako ne bih “urekla”. I onda dođe mart i Koronavirus zbog koje je moje iskustvo življenja u Austriji prekinuto na pola. Nisam osoba koja voli ostavljati stvari na pola puta, pa mi je ovo bio dodatni udarac koji me je naučio mnogo čemu. Nekih sam svjesna, ali sam sigurna da za mnoge druge tek nakon ove situacije ćemo svi nešto zaključiti. Svoje dane provodim usavršavajući jezike (njemački i italijanski), kuhajući, potom pratim kurseve na Univerzitetu te pripremam sadržaje za IniciativAngolu. Mnogima je sada život sveden na minimalno, izgubljene prilike, izgubljeni životi i borba s ovom opakom bolešću. Ono što je najbitnije jeste da budemo strpljivi, poštujemo savjete profesionalnog osoblja, i da koristimo sve online prilike koje nam se nude. Zahvaljujući ovoj situaciji pronašla sam datoteku koju sam imenovala Watch later. Nisam znala šta se unutra nalazi, dok je nisam otvorila. Pronašla sam mnoge pjesme, recepte, motivacione govore, citate koje sam tijekom života skupljala. I pomislih da nisam u ovo situaciji i da nemam šta drugo raditi, možda nikada ne bih otvorila ovu riznicu te bih bila uskraćena za mnoge divne stvari.
Ostanite kući s svojim najmilijima, radite stvari za koje ste uvijek govorili da nemate vremena, i nemojte dopustiti da etiketirate ljude, stvari, i iskustva za Later.