Aktivistkinja Hana Kunić razgovarala je danas s mladima Jajca, u okviru projekta “Čitaj više, misli više”, o problemima s kojim se svakodnevno suočavaju u njihovoj lokalnoj zajednici, krenuvši od pasa lutalica, korupcije i nepotizma, lošeg zdravstvenog sistema, pa sve do samozapošljavanja. Iako im možda najveći problem predstavlja segregacija, mladi su htjeli da im to bude posljednja tema, jer kako kažu oni hoće novu sliku kraljevskog grada i žele graditi uspomene koje će izbrisati nacionalizam, mržnju i podjele.
Pasa lutalica ima mnogo u ovom gradu, ali sistemskog rješenja još uvijek nema, kažu mladi. Na ulice svakodnevno pristižu novi psi, a njihovo porijeklo, kao i to ko ih dovezi i dalje je misterija.
– Moramo raditi na ovom problem, a sterilizacija je jedan od načina – rekao je Anel Popaja za Interview.ba, te dodao da se moraju sankcionirati oni koji dovode pse i ostavljaju ih u ovom gradu.
S druge strane Sandro Tunjić smatra da je gradu prije potreban azil za pse, te da je sterilizacija jedan bolan proces, koji ne bi trebao da se radi.
– Životinje kao i ljudi osjećaju bol. Bilo bi dobro po životinje i po nas napraviti azil. Životinje će biti smještene u jednom dijelu grada, bez ikakvih posljedica za njih – istakao je.
Moderatorica druženja Hana, kazala je kako je u ovom gradu prije desetak godina postojao azil, ali da je zatvoren zbog financijskih problema.
– Pse su počeli vraćati na ulice ili ih uspavljivati, zbog toga se zatvorio azil – rekla je Kunić.
Mladi su se usuglasili da bi moguća rješenja za pse mogao biti azil, sterilizacija, ali i sankcije za one koje dovode pse i ostavljaju ih u ovoj lokalnoj zajednici. Također su naveli da je od svih najskuplja opcija azil, ali da je najhumanija, dok je sterilizacija opcija koja je najbrža i najviše primjenjiva.
Izvadite 20 KM i prvi ulazite kod doktora
Korupcija i nepotizam su rasprostranjeni širom Bosne i Hercegovine, pa tako i u Jajcu. Osobito, ako govorimo o zdravstvenom sistemu.
Ajla Kurić je kazala za Interview.ba kako je imala priliku svjedočiti korupciji u bolnici.
– Dugo sam stajala u redu za doktora i vidjela sam da je žena koja je zadnja došla stavila novčanicu u knjižicu, nakon čega je prva ušla kod doktora – rekla je.
Elma Salihagić iz Centra za obrazovanje i druženje Jajce navela je da su nepotizam i korupcija zastupljeni u svim institucijama.
–Ako želite da izvadite rodni list srest ćete se s tim. Kada dođe žena od gospodina koji vodi službu financija, njoj će se izdati rodni list, nema veze što vi čekate 45 minuta. Korupcija u obrazovanju, zaposlenju, zdravstvu… sve to skupa dovodi do toga da mladi odlaze iz ovog grada – smatra Salihagić.
S druge strane, Minesa Hadžić ističe kako su prisiljeni na korupciju, te navodi kako ne bi voljela da neko od njene porodice ima bolove ili čeka u redu samo zato što nekom nije dao novca.
– Kada bi neko od mojih članova porodice bio u pitanju bila bih spremna dati novac, jer ne želim da se na bilo koji način muči – navela je, dok se Matej Ljubičić složio, kazavši da bi i on bio spreman učiniti isto za članove svoje obitelji.
Ivan Brton rekao je kako je neko iz njegove obitelji platio veliku svotu novca za lijek koji je besplatan, ali nije poznato gdje je dostupan.
– Taj član obitelji trebao je ići na operaciju koljena i valjda mu je trebao lijek koji je besplatan, međutimnitko nije znao gdje da ga nađemo, tako da je plaćena veća svota novca za taj lijek, koji je besplatan – rekao je.
Elma je bila striktna kada je u pitanju korupcija, te je poručila kako nikada ne bi podržala korupciju.
– Doktori su plaćeni za posao koji obavljaju, to je njihova obaveza i trebaju raditi na tome, obrazovali su se za to – istakla je.
Mladi su naveli još neke od primjera korupcije iz njihove lokalne zajednice te kazali da je ona zaista prisutna, baš kao i nepotizam.
Ostati ili otići?
Sedamdeset posto mladih koji su bili prisutni druženju podigli su ruku kada je moderatorica Hana upitala ko želi otići iz Bosne i Hercegovine, a samo neki od odgovora bilu su: želim nastaviti školovanje u jednoj od zemalja EU, odlazim radi sigurnosti i napretka, te želim otići zbog nemogućnosti zaposlenja.
– Kada smo brat i ja gledali fakultete, došli smo do zaključka da je skuplje studirati u Mostaru, nego u Rijeci – navela je Barbara Ljubez.
Matej je kazao kako se posao u BiH može naći u standardnim zanimanjima, ali da postoje ljudi koji ne žele da budu medicinari, elektrotehničari, već žele biti sociolozi i psiholozi.
– Sve državne institucije uglavnom zauzimaju podobne ljude. Kada netko završi fakultet, magistrira s visokim prosjekom, ne može naći posao – istakao je.
Ipak svijetlu budućnost u Bosni i Hercegovini vidi Amina Agić, koja kaže da se s dovoljno truda i rada može fino živjeti i ovdje.
– Ima i ovdje ljudi koji su uspjeli stvoriti biznis. Žive sasvim fino. Ne moraju se razbacivati. Za jedan solidan život, može se – navela je.
