You are currently viewing Iskustva volontera/Amar Toplić iz Ljubljane: Rad ‘uživo’ pretvorili smo u kreativne online aktivnosti

Iskustva volontera/Amar Toplić iz Ljubljane: Rad ‘uživo’ pretvorili smo u kreativne online aktivnosti

Biću iskren, kada me je Elma zamolila da napišem objavu za blog, nisam znao gdje početi. Rekla mi je, kreni od početka i reci ko si, šta si i šta radiš u okviru European Solidarity Corpsa (ESC). Važi! Ako pogledam unazad, ljudi me često pitaju zbog čega sam se odlučio baviti omladinskim radom. Biti omladinski radnik je za mene poziv. Ne mogu se zamisliti u niti jednom drugom poslu. Ove godine će biti decenija od kako se bavim omladinskim radom, i još uvijek sam zaljubljen. U ljeto 2018. godine sam iz različitih razloga odlučio nastaviti svoje studije socijalnog rada s mladima na Fakultetu za socijalni rad u Ljubljani. Svoju praksu sam obavio u Instutut Bob. Zadovoljstvo je tada bilo obostrano, te smo tražili načine kako našu saradnju možemo nastaviti i produbiti. Tako smo se Bob i ja odlučili zajedno započeti novo poglavlje u našem prijateljstvu uz program European Solidarity Corps (ESC).

Svoj angažman u okviru ESCa sam počeo u oktobru prošle godine. Boba sam već poznavao, tako da smo brzo pronašli zajednički jezik. Uključio sam se u aktivnosti omladinskog centra i tima za izmješteni omladinski rad.

Omladinske centre sigurno poznajete iz svojih lokalnih zajednica kao sigurne prostore gdje, kao mladi ljudi, možete provoditi svoje slobodno vrijeme. U njima možete da se družite, učite i razvijate. Jedan takav omladinski centar je naravno i Centar za obrazovanje i druženje u Jajcu. Sada se sigurno pitate šta je to izmješteni omladinski rad? To je, najjednostavnije rečeno, kada omladinski radnici i omladinske radnice, koje poznajete iz omladinskog centra, odlaze tamo gdje mladi jesu. Mladi ljudi svoje slobodno vrijeme provode na različite načine. Tako smo svi nekada visili s rajom u parku ili kafiću, igrali nogometa ili košarke na obližnjem igralištu ili smo se dosađivali na stanici čekajući autobus za kući iz škole. Ja radim s tim mladima.

Mladima uvijek kažem da sam prijateljski prema njima, međutim da im nisam prijatelj. To upravo znači to. Sebe vidim kao hodajuću info tačku i podršku. Kontakt tačku u smislu da mogu uvijek da me pitaju ako ih nešto zanima – ako odgovor na pitanje ne znam sam, potrudit ćemo se ga zajedno pronaći, a podrška sam u smislu da ako imaju teškoće sa drugarima i drugaricama, mogu biti tu i pomoći da se razrješe ili ako se dvoume između dvije srednje škole, pa nisu sigurni gdje bi. Da li ovo sve radimo na ulici? Naravno da ne! Zato imamo kombi, gdje možemo voditi razgovore i družiti se. Ljeti se vozimo biciklima, a često i prohodamo.

Zbog pandemije su prostori Instituta Bob zatvoreni. Međutim, mi još uvijek radimo. Tako smo neke stvari koje smo prije radili „u živo“ sada radimo na internetu. Prošlu nedjelju smo se okupili i igrali društvene igre. Igrali smo se Čovječe, ne ljuti se. Bilo je zabavno, međutim nedostajalo mi je vidjeti ostale kako se nerviraju. No, i korona će proći, a mi ćemo opet otvoriti naše prostore.

Ovdje ću se zaustaviti, da ova objava ne bi bila previše duga. Nadam se, da sam vam uspio dočarati svoj angažman u Bobu. Ako se odlučite posjetiti Ljubljanu, kada opet otvore granice, nam uvijek možete pisati na info@zavod-bob.si i amar@zavod-bob.si. Obećavamo dobru kafu i prekrasan pogled na jedan od centralnih parkova u Ljubljani.